Petar BačićPetar Bačić, rođen i odrastao u Puli, srednjoškolsko obrazovanje završio u pulskoj Gimnaziji, matematičko-informatički smijer. Diplomirao računarstvo na FER-u u Zagrebu i izobrazbu za sportskog učitelja pri KIF-u u Zagrebu i pri austrijskom skijaškom savezu. Dugi niz godina bavim se trenerskim radom i istraživanjem dijagnostike lokomotornog sustava na području sporta i rehabilitacije (http://www.argont.net)

U jesen 2016. skiciravši obrise gradske sportsko-rekreativne zone na Vallelungi (http://www.gradpula.eu/csv) pokušah spojiti gradske i državne vlasti kao i same građane Pule da putem popularne Indiegogo crowdfunding platforme (15$ for olympic pool in Pula) sa mrtve točke pokrenu revitalizaciju napuštenih vojnih zona grada Pule.

Kako se centar sportova na vodi pokazao prije svega političkim pitanjem a potaknut apsurdnim odvraćanjem pažnje i iskorištavanjem lokalnih vlasti temama poput antifašizma, 2021. godine na lokalnim sam izborima iznio program kojime se političkim subjektima (koji - opće je poznato - jedini čitaju političke programe), navode neke od političkih apsurda u hrvatskom društvu. Program se može preuzeti ovdje (http://www.isuz-curi.eu/images/isuz/Isuz-Curi-2021.pdf).

Od 2016. povremeno objavljujem napise (otpočevši pomalo naivno napisom "Optimizam koji nedostaje") koji se bave apsurdima unutar hrvatske političke scene. Jedna od važnijih je tako nepostojanje jedinstvene i nužne deklaracije Republike Hrvatske o ratu u Bosni i Hercegovini, iako danas, nakon 30 godina postoji dovoljno činjenica koje govore u prilog dobrosusjedskih odnosa Republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kako bi takva jedna Deklaracija sadržajno trebala izgledati može se pogledati ovdje (http://www.isuz-curi.eu/tekstovi/deklaracija-o-herceg-bosni.html).
  • Jedan od većih kontra-produktivnih apsurda hrvatske političke scene je negiranje imena Josipa Broza Tita i Franje Tuđmana u javnom prostoru. Tako danas kada gledamo postotne rejtinge HDZ-a i SDP-a možemo jedino dobiti jasnu sliku koliko glasača štuje i štiti Tuđmana a koliko Tita. Drugih razloga postojanosti političkih rejtinga dviju vodećih stranaka u Hrvatskoj teško je naći. Koliko to utječe na (ne)demokratske prilike u Hrvatskoj nije potrebno niti pominjati.
    Bez ulaska u različite narative oko ovih važnih figura na političkoj karti Hrvatske, neosporno je da bez Josipa Broza Tita ne bi bilo današnje Hrvatske, kao ni da bez Franje Tuđmana ne bi bilo današnje Bosne i Hercegovine.
  • Apsurd koji bi trebao biti ujedino i nedopustiv na političkoj sceni današnje Hrvatske je već pomenuto isticanje antifašizma kao sredstva političke borbe u državi čije formalno geopolitičko postojanje proizilazi iz poraza fašizma i nacizma u drugom svjetskom ratu. Antifašizam Republike Hrvatske nije ustavna kategorija već činjenična, dakle kategorija više instance od one ustavne koja se može smatrati proizvoljnim tumačenjem činjenica od strane parlamentarne većine.
    Isticanje antifašističke orijentacije u političkim programima stranaka može imati jedino eksplicitno značenje da na Hrvatskoj političkoj sceni postoje stranke fašističke orijentacije. A to je poruka koju iz Istre ne bi nikako trebali upućivati prema ostatku Hrvatske.
  • No možda najveći apsurd Hrvatske političke scene je jednoglasno odricanje svih političkih opcija od nasljeđa totalitarizma a upravo ga najveće političke stranke zdušno potiču ukalupljivanjem hrvatske mladosti putem organizacija vlastitih mladeži. Stranačke organizacije mladeži jedini je danas kanal putem kojeg hrvatska mladost može učestvovati u izgradnji Hrvatske. Van tog prostora preostaje joj jedino da bude marginalizirana i redikulizirana. I da u konačnici bude istjerana iz zemlje.
open source  hrvatskoj mladosti